Život je........bezgranična poezija bola i tuge

Vrijeme ašika

24.05.2017.

Dilema za nestabilne

Slatki jed,
gorčina života premazana bojom sladom neistina,
blaženi strah,
iz pojavnog preseljen u nerazumljivo zato što je lakše,
ne držati u rukama,
ne gledati očima,
zato što je lakše pobječi nego se suočiti,
zato što je lakše,
biti drugi,
biti u drugim redovima,
zato što je lakše
ne nositi na svom vratu zvono,
crnoga ovna predvodnika,
zato što je lakše biti robovlasnikov vlasnik,
iz provincije u pozadini,
sluga vlastita uma,
biti bijel na začelju ,
il biti crn u pročelju,
istini za volju,
jedna te ista insanska dilema.

17.05.2017.

Jedan dan

Gdje prestaje rasti nebo,
od plavetnila u crno zavijeno,
kao oko,
kao zjenice bezdan,
naći kraj bez kraja,
nikom,
ne tražeći istini za volju,
samo kraj,
iz plavetnila u crno zavijen,
rastao,
odrastao,
umom mojim nesavladan,
od jutra do mraka,
život je samo,
jedan dan.

10.05.2017.

VEZ

Ni malo,
ni puno zatečen spoznajom,
da hodajući tako,
od mila do nedraga,
sve isto i slično ću naći i vidjeti,
osim uboge surove istine,
ponešene u krilu svojih čutanja,
onih istih što me u potragu na prevaru povedoše,
na jedan samo dan,
na jedan dan u godine premetnut.
I to što me gledaju iste oči moje sudbine,
nije strašno,
ni vrijeme što po dekiku otkucava unaprijed,
nije strašno,
nije strašna dubina očekujuće zemljine rake,
riječ,dvije,
mukla noć i tišina,
gledaju me iste oči moje sudbine,
ni malo ni puno zatečen spoznajom,
svako svoje lice,
prepoznaje u prvom licu.

27.04.2017.

Put

Sve više sjećanja,
sve manje nadanja,
naš život je kao dan što se krati prema hodu sunca,
ka nepovratu noći,
isti dan,
nikad ponovljen,
postaje još samo jedan,
dan u sjećanju,
a ista noć postaje,
predsoblje Berzaha ušuškano još uvijek,
živim snovima.
Sve je već viđeno,
nečijim očima,
možda se tajna može čuvati za života,
možda se riječ može izreči za života,
možda,
možda živi već zavide mrtvima,
odavdje do tamo,.
ja znam,
svi mi znamo,
jedino je put.
nepovrata.


17.04.2017.

Opsjena

I dok gledaš,
svoje iz nehata  otrgnute udove,
ne čuješ,
da glas ti tvoj govori,
da samom sebi,
opsjenu činiš.
Ne,jedan čovjek ne može promjeniti  vrijeme ,
a vrijeme mjenja čovjeka,
polahko,
natenane,
svo vrijeme svijeta drži u svojim rukama,
od milja nazvanim životom,
svakoga dana oduziman po jedan korak sa piramide,
urušene od vlastite nemoći.
Rečeno,
kroz dvije riječi,
ljubav i sreća,
il izmijeni,
u sreću i ljubav,
nek bude izbor na čovjeku,
il izbor od čovjeka do čovjeka,
i slast i vlast nad sobom,
tvoj glas ti govori,
da samom sebi riječima.
opsjenu činiš.