Život je........bezgranična poezija bola i tuge

Vrijeme ašika

03.12.2019.

Hiljadu i jedno pismo -119

Za tebe ću ovdje napisati posljednje stihove,
i stotinu,vrati se,
ne odlazi,
zamjenit će samo jedno, zbogom,
htjeo sam ti reči mnogo,
a prešutio,
htjeo sam šutnjom da slušam i gledam,
pokrete tvojih usana kako izgovaraju bezbroj nepovezanih riječi,
pričaš jer se bojiš šutnje,
u šutnji bi morala gledati u moje ranjene oči,
i nebi mogla izdržati pogled,
pala bi licem na moje rame,
i isplakala svaku zauzdanu tugu iz njedara,
a ne znam zašto ih čuvaš,
kao da su uspomene utkane u svaku od njih,
i suza puštana značila bi načiniti poderotinu koja joj označava kraj.
Znaš gdje sam,
znaš da sam tu negdje ispod tvojih rebara,
u kapljama krvi koje sam ti daraovao sa svakim stihom,
toplota njihova te grije onoliko koliko te hladi svjetlost,
svakog novog teškog dana.
a kad me potražiš znaš da ćeš morati šutjeti,
ja sam onaj koji riječi ne voli,
šutnjom pričam,
šutnjom slušam i šutnjom govorim,
a zbog tebe sam postao pjesnik,
riječi ti ne govorim,
riječi ti pišem.